Šumska biomasa
Biomasa uključuje ogrjevno drvo, grane i drvni otpad iz šumarstva, piljevinu, koru i drvni ostatak iz drvne industrije kao i slamu, kukuruzovinu, stabljike suncokreta, ostatke pri rezidbi vinove loze i maslina, koštice višanja i kore od jabuka iz poljoprivrede, životinjski izmet i ostatke iz stočarstva, komunalni i industrijski otpad.
U odnosu na fosilna goriva kod biomase je manja emisija štetnih plinova i otpadnih voda. Računa se da je opterećenje atmosfere s CO2 pri korištenju biomase kao goriva zanemarivo, budući da je količina emitiranog CO2 prilikom izgaranja jednaka količini apsorbiranog CO2 tijekom rasta biljke. Dodatne su prednosti zbrinjavanje i iskorištavanje otpada te ostataka iz poljoprivrede, šumarstva i prerade drva, smanjenje uvoza energenta, ulaganje u poljoprivredu i nerazvijena područja.
Izgaranjem biomase dobiva se toplinska energija za grijanje u industriji i kućanstvima, a paralelno je moguće dobivati električnu energiju. Takvi sustavi, suproizvodnje toplinske i električne energije, uz uvjet da toplinska energija, u većem dijelu bude iskorištena, imaju visoku energetsku učinkovitost.
Trenutno u Hrvatskoj imamo dvije toplane na šumsku biomasu, u Ogulinu (1995.) i Gospiću (2002.) Proteklih par godina uz potporu Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u drvnoj industriji počela je zamjena kotlova na fosilna goriva sa kotlovima na biomasu. Ozbiljniji početak iskorištavanja biomase u Hrvatskoj kao energenta trenutno je vezan uz drvnu industriju, što je logično kada se uzme u obzir da koriste vlastiti nusproizvod čime postižu rentabilnost.
