Šume su u povijesti Hrvatske narodu služile za preživljavanje, ali i za gospodarski oporavak nakon brojnih teških nesreća i ratova. Gotovo polovica kopnene površine naše zemlje je pod šumama i šumskim zemljištem, pa se Hrvatsku ubraja u sam vrh europskih zemalja po šumovitosti.
1103.
Prvo spominjanje
Statut lige kotara ninskoga, kasnije i statuti drugih primorskih gradova. Statut lige kotara ninskoga iz 1103. godine je među najstarijim pisanim izvorima hrvatskoga prava. U dokumentu se nalazi i
odredba o šumskoj krađi:
21. Koi pokrade drva ali koe ostalo drvje, kakvo me drago budi, budi kaštigan L. 30 i čoviku da vrati štetu i tradbu.
Propise povezane sa šumom mogu se pronaći i u statutima drugih primorskih gradova.
1514.
Korištenje šuma u Hrvatskoj i Slavoniji
Jedan od najstarijih pisanih dokumenata koji govori o korištenju šuma u Hrvatskoj i Slavoniji je dokument mađarskog pravnika Verbocya Tripartitum opus iuris consuetudinarii inclyti regni Hungariae iz 1514. godine, kojim se zabranjuje sječa drva i paša stoke u šumama.
1745.
Nadležnost Vojne krajine
U graničnom području prema Bosni stvara se vojno područje pod jurisdikcijom Beča. Dotadašnja jedinstvena političko-upravna cjelina Hrvatske i Slavonije, dijeli se na civilnu ili Bansku Hrvatsku i na Vojnu krajinu. Sve šume na oslobođenom području postaju vlasništvo države, odnosno dolaze pod nadležnost Vojne krajine osnovane 1745. Ukupna površina šuma na tom području od Petrovaradina do Like bila je 1 mil., 289.153 jutara.
1755.
Prvi šumski red
Na području Slavonije, za šume petrovaradinske, brodske i gradiške pukovnije, donesen je 1755. prvi Šumski red, kojim je određeno da se nadzor nad šumama povjerava šumarnicima, podređenima krajiškom zapovjedniku Slavonije. Ovaj Šumski red sadržavao je mnoge pozitivne propise o postupanju sa šumom i o njezinu iskorišćivanju, što je kasnije ugrađeno u Šumski red Marije Terezije iz 1769.g.
1769.
Prvi udžbenik
Prvi stručni udžbenik o gospodarenju šumama bio je Šumski red Marije Terezije (1769). Taj je dokument imao snagu zakona, a njime se prvi put vodi računa o potrajnosti gospodarenja, preporučuje vrijeme sječe, traži evidencija o sječama, daju praktične upute o sjetvi sjemena i sadnji žira, zabranjuju štetni zahvati (npr.brst i guljenje kore), uvodi taksa za žirenje i donose drugi propisi koji trebaju zaštititi i sačuvati šumu.
To je bio najznačajniji zakon o gospodarenju šumama do donošenja zakona o šumama u XIX stoljeću.
1871.
Promjene
1871. dolazi do odvajanja šuma za potrebe krajišnika od ostalog dijela šumskog posjeda koji ostaju državni, odnosno austrijski. Za državne šume u Vojnom zapovjedništvu u Zagrebu, osniva se Krajiška šumska uprava (kasnije postaje direkcija šuma) sa šumarskim uredima u Vinkovcima i Otočcu.
Godina 1871. značajna je za hrvatsko šumarstvo iz tri razloga:
- Početak razvojačenja Vojne krajine
- U Odjelu za unutarnje poslove Zemaljske vlade prvi put postavljen šumarski stručnjak za šumarskog izvjestitelja.
- Dokument “Privremena naredba o upravi, gospodarenju i uživanju općinskih šumah u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji”
1885.
Reorganizacija uprava državnih šuma
1885. – reorganizacija uprava državnih šuma – u Zagrebu se osniva Šumarsko ravnateljstvo, u Vinkovcima nadšumarski, a u Otočcu samostalni šumarski ured, koji je kasnije premješten u Sušak.
Sa općeg šumarsko-političkog gledišta značajna je i 1894. kada je za poslove šumarstva u Odjelu za unutarnje poslove, osnovan poseban odsjek s većim brojem šumarskih stručnjaka. Šumarski je nadzor (inspekcija) obavljan po austrijskom Zakonu o šumama iz 1852.g.
1898.
Studij šumarstva na Sveučilištu u Zagrebu
Naredbom Zemaljske vlade od 7. listopada 1898. osnovan je studij šumarstva na Sveučilištu u Zagrebu, kao četvrti u Hrvatskoj, i to nakon studija teologije, prava i mudroslovlja. Studij je ustrojen na Šumarskoj akademiji pri Mudroslovnom (danas Filozofskom) fakultetu.
Šumarska akademija se smjestila u palači Šumarski dom koja je svečano otvorena 20. listopada 1898. godine.
1945.
Obnova nakon rata
Nakona Drugog svjetskog rata obnova šuma otpočela je na svim područjima, bile su popularne omladinske radne akcije na pošumljavanju, posebno na degradiranim dijelovima krša, ali više se vodilo računa o kvantitetu radova, a manje na kvaliteti.
1960.
Šumarski fakultet
Od 1960. odvaja se od zajedničkog agronomskog fakulteta, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a 1974. osnovan je Šumarski institut u Jastrebarskom.
Zakonom o šumama iz 1963. učinjen je manji pomak u financiranju. U tom razdoblju hrvatsko šumarstvo doživljava nekoliko organizacijskih promjena prilagođenih modelu privređivanja u socijalističkom uređenju. Posebno su bile izražene „ ourizacije “ i funkcionalne organiziranosti koje su nastale 1984.
1990.
Šumarstvo u Republici Hrvatskoj
S političkim i društvenim promjenama u Republici Hrvatskoj 1990. nastupile su i za šumarstvo i upravljanje šumama značajne promjene. Sabor Republike Hrvatske donio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, na temelju kojeg su sve društvene šume proglašene državnim, te je ozakonjeno osnivanje javnog poduzeća za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem. 1. siječnja 1991. registrirano je Javno poduzeće „Hrvatske šume“ Zagreb.
U novu organizaciju šumarstva Hrvatske ušle su dotadašnja Samoupravna interesna zajednica šumarstva Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu, Radna organizacija šumarstva „Slavonska šuma“ iz Vinkovaca, Šumsko gospodarstvo „ Josip Kozarac“ Nova Gradiška, Šumsko gospodarstvo „Mojica Birta“ Bjelovar, Šumsko gospodarstvo „Varaždin“ Varaždin, Šumsko gospodarstvo „Zagreb“ Zagreb, Šumsko gospodarstvo „Sisak“ Sisak, Šumsko gospodarstvo „Karlovac“ Karlovac, Goransko – primorsko gospodarstvo „Delnice“ Delnice, Šumsko gospodarstvo „Istra“ Buzet, Šumsko gospodarstvo „Dalmacija“ Split, te Šume i šumska zemljišta u Baranji i na području Republike Hrvatske, kojima gospodari LŠPG „Jelen“ Beograd.
Danas su Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, troslojna organizacija sa Direkcijom u Zagrebu, te 17 Uprava šuma, sa ukupno 169 Šumarija. Danas ukupna površina šuma i šumskih zemljišta u Republici Hrvatskoj iznosi 2 688 687 ha što je 49,3% kopnene površine države. Od toga je 2 106 917 ha u vlasništvu Republike Hrvatske (gospodare Hrvatske šume), dok je 581 770 ha u vlasništvu privatnih šumoposjednika. Organizacijski model načinjen je po uzoru na razvijenije europske države u kojima prevladava revirni sustav.