Urbano šumarstvo je umjetnost, znanost i tehnologija gospodarenja stablima, šumama i ekosustavima urbanih područja.
Glavni cilj ove grane šumarstva je postizanje pozitivnog utjecaja na zdravlje najšire zajednice i stvaranje povoljnijih uvjeta za boravak posjetitelja unutar urbanog šumskog područja. To se postiže djelovanjem skupa svih korisnih blagodati koje šuma ima za čovjeka i okoliš, odnosno općekorisnim funkcijama šuma. Proljepšavanje krajolika, mjesto za turističke sadržaje, odmor i rekreaciju, ublažavanje klimatskih ekstrema, održavanje ekološke ravnoteže, sprječavanje erozije tla, pročišćavanje zraka, zaštita naselja i prometnica od vjetra i snježnih nanosa, zaštita naselja od buke, očuvanje životinjskog i biljnog svijeta šume, reguliranje vodnog režima, zadržavanje vode te pročišćenje vode samo su neke od opće korisnih funkcija šuma.
Urbane šume iznimno su važne, stoga se sve više javlja i potreba za njihovom zaštitom, osobito danas, kada su ugrožene raznim vrstama onečišćenja te građevinskim zahvatima u njihovoj blizini. Potrebno je raditi i na edukaciji ljudi koji misle da će im pasivna zaštita pomoći jer, njima se mora gospodariti stručno i savjesno, održavajući ove šume i ekosustave zdravima, istodobno pomažući u smanjenju emisija ugljičnog dioksida (CO2).
Zadaća šumarske struke je pojednostaviti i preoblikovati svoj složeni i apstraktni posao u ljudske priče, a poruku učiniti relevantnom za svakodnevni život ljudi i ono što oni mogu osobno učiniti kako bi pomogli izgraditi bolji svijet.
Urbano i periurbano šumarstvo
Urbano šumarstvo je, prema Zakonu o šumama ( NN 68/18 ), specijalizirana grana šumarstva koja prilikom provođenja radova gospodarenja šumama i šumskim zemljištima posvećuje posebnu pažnju uzgoju i održavanju ekosustava u urbanim područjima, a obuhvaća i radove čiji je cilj stvaranje što povoljnijih uvjeta za boravak posjetitelja, podizanje estetske i rekreativne vrijednosti prvenstveno urbanih i park šuma te ostalih šuma i šumskih zemljišta koji su izloženi većem broju posjetitelja.
Osnovna razlika između tradicionalnog i urbanog šumarstva je u cilju gospodarenja . Tradicionalnom šumarstvu je glavni cilj proizvodnja drvne mase potrajnim gospodarenjem šumama, dok je urbanom šumarstvu prioritet unapređenje općekorisnih funkcija šuma, odnosno usluga ekosustava.
FAO definicija kaže da se urbano i periurbano šumarstvo (UPF) može formulirati kao integrirani, interdisciplinarni, participativni i strateški pristup planiranju i upravljanju resursima drveća u urbanim i periurbanim područjima za njihovu ekonomsku, okolišnu i sociokulturnu korist.
Prema Američkom nacionalnom vijeću za urbane šume, urbano šumarstvo je umjetnost, znanost i tehnologija gospodarenja stablima, šumama i ekosustavima u i oko urbanih područja za zdravlje i dobrobit zajednice.
Arborikultura je znanstvena i stručna disciplina koja se, kao dio urbanog šumarstva, bavi sadnjom, njegom i kultiviranjem drveća i drvenaste vegetacije u urbanim sredinama . Obuhvaća sve mjere koje se poduzimaju na i oko stabla s ciljem sprječavanja malformacija i očuvanja vitalnosti.
