Podaci o gubitku drvenastog pokrova ne dokazuju nestajanje šuma
Povodom napisa u nekim medijima, a s ciljem potpunog i točnog informiranja javnosti kao odgovorna kompanija dajemo informaciju za javnost.
Pojedini portali objavili su članke naslova poput „Zašto Hrvatska ima sve manje šume? ‘Dokazali smo da je riječ o planiranom pustošenju’” uz popratne analize satelitskih slika na kojima navodno ima manje šuma nego ranije.
S obzirom na to da se u tim tekstovima iznose tvrdnje i insinuacije koje su neistinite, u nastavku iznosimo činjenice i pojašnjenja koja smatramo nužnima za cjelovito i objektivno informiranje javnosti.
Gubitak drvenastog pokrova nije isto što i gubitak šuma
U tekstovima se navodi da je platforma Global Nature Watch satelitskom analizom za razdoblje od 2001. do 2025. godine na području Hrvatske zabilježila gubitak šumskog pokrova od oko 120.000 hektara. Uz taj podatak prenose se i tvrdnje Zelenog odreda o „politički dizajniranom ekocidu”.
Međutim, navedeni se podatak ne odnosi na gubitak šumskog pokrova, nego na gubitak drvenastog pokrova, što nije isto. Pritom se zanemaruje činjenica da ti podaci ne uzimaju u obzir povećanje pokrivenosti drvećem u istom razdoblju.
Drugim riječima, prikazuju se gubici, ali ne i promjene koje bi omogućile cjelovit uvid u stanje. Izostaje i objašnjenje da se ukupni gubitak razlikuje od godišnjeg gubitka pokrova stabala jer su ti podaci dobiveni različitim metodama i na temelju različitih definicija šume.
Takvim prikazivanjem podataka, bez objašnjenja metodoloških razlika, čitatelje se može navesti na pogrešne zaključke o razmjerima gubitka šuma u Hrvatskoj.
Metodologija ne obuhvaća sve kategorije šumskih površina
Metodologije koje koristi platforma Global Nature Watch nisu prikladne za procjenu promjena šumovitosti jer se temelje na procjeni pokrovnosti drvećem višim od pet metara.
Takav pokrov može obuhvaćati šume, ali i zarasle napuštene poljoprivredne površine, voćnjake, maslinike, parkove, drvorede i druge urbane zelene površine. Pritom se ne uzima u obzir nacionalna definicija šume.
Analiza ne uključuje ni niže uzgojne oblike, poput šikara, makija, šibljaka i gariga, koji se prema klasifikaciji FAO-a svrstavaju u kategoriju Other wooded land, a prema Zakonu o šumama Republike Hrvatske također se smatraju šumom.
Zanemarivanje tih razlika dovodi do toga da se promjene drvenastog pokrova predstavljaju kao dokaz nestajanja šuma, iako se takav zaključak iz tih podataka ne može izravno izvesti.
Promjene drvenastog pokrova mogu imati različite uzroke
Gubitak pokrovnosti prema ovoj metodologiji može nastati i zbog vraćanja zapuštenih poljoprivrednih površina njihovoj prvobitnoj namjeni, osobito radi ostvarivanja poticaja. Može biti povezan i s pomlađivanjem šumskih površina, provedbom dovršnog sijeka te stradavanjem šuma u prirodnim nepogodama, poput vjetroloma, snjegoloma i požara.
Riječ je o različitim pojavama koje se u spornom članku svode na zajednički nazivnik gubitka šuma, bez potrebnog razlikovanja njihovih uzroka i posljedica.
Time se stvara dojam da svako smanjenje drvenastog pokrova znači i trajni nestanak šume, što nije točno.
Podaci o drvenastom pokrovu nisu dokaz deforestacije
Deforestacija, na koju se u članku upućuje u kontekstu tvrdnji o ekocidu, prema međunarodnoj definiciji znači trajno uklanjanje šuma radi prenamjene zemljišta u druge svrhe, primjerice za poljoprivredu, pašnjake, izgradnju cesta, naselja ili industrijskih objekata.
Metodologija koja se primjenjuje na platformi Global Nature Watch ne omogućuje utvrđivanje i procjenu promjena između kategorija zemljišta u sektoru korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF – Land Use, Land Use Change and Forestry) na način propisan smjernicama Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC).
Stoga smatramo neutemeljenim podatke dobivene tom metodologijom prikazivati kao dokaz deforestacije, a osobito ih koristiti kao osnovu za ozbiljne optužbe o ekocidu.
Nacionalna inventura šuma bilježi povećanje površine šuma
Spominju se i rezultati druge nacionalne inventure šuma (CRONFI 2) i uspoređuju podaci o drvnoj zalihi. Pritom se, međutim, izostavlja jedan od važnih rezultata inventure – povećanje površine šuma za 54.000 hektara, odnosno 2,7 posto.
Taj podatak potvrđuju i šumskogospodarski planovi. Rezultati inventure trebaju se prikazivati cjelovito, a ne da se izdvajaju samo oni podaci koji podupiru negativnu sliku o stanju hrvatskih šuma.
Mala razlika u drvnoj zalihi između dviju nacionalnih inventura objašnjena je u publikaciji Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
Povećanje količine mrtvog drva u šumama, prema našem tumačenju, upućuje na to da se u Hrvatskoj ne provodi prekomjerna sječa jer se u slučaju intenzivnijeg iskorištavanja šuma ne bi očekivalo takvo nakupljanje drvne zalihe odumrlih stabala.
Istodobno je zabilježen sve veći utjecaj prirodnih nepogoda na propadanje dijela šumskih ekosustava. Riječ je o pojavi koja nije karakteristična samo za Hrvatsku.
Izostavljanjem tih činjenica i njihovim promatranjem izvan šireg konteksta stvara se nepotpuna slika o gospodarenju hrvatskim šumama.
Prirodne nepogode znatno utječu na opseg sječe
Udio sječe stabala stradalih zbog prirodnih nepogoda u ukupnom etatu sve je veći. U posljednjih deset godina prosječno je iznosio 23,4 posto, dok je 2024. godine, nakon vjetroloma iz 2023., dosegnuo čak 49 posto.
Ukupna količina posječenih stabala stradalih od prirodnih nepogoda u svim šumama, državnim i privatnim, u razdoblju od 2016. do 2025. godine iznosila je oko 16 milijuna kubičnih metara.
Ti podaci pokazuju koliko prirodne nepogode utječu na opseg sječe. Međutim, takve se okolnosti u javnim istupima često zanemaruju, a sječa stabala stradalih u prirodnim nepogodama prikazuje kao posljedica prekomjernog iskorištavanja šuma.
Stanje šuma ne može se procjenjivati samo na temelju pojedinačnih pokazatelja
Šuma nije statičan prostor. Ona raste, obnavlja se, stari i mijenja svoju unutarnju strukturu.
Zbog toga se stanje šuma ne može procjenjivati isključivo na temelju površine, drvne zalihe i zastupljenosti glavnih vrsta drveća. Jednako je važno pratiti razvojne stadije šume, prisutnost mladog naraštaja i razvoj tanjih stabala koja će u budućnosti preuzeti ulogu današnjih zrelih stabala.
Zanemarivanjem tih prirodnih procesa i selektivnim tumačenjem pojedinačnih pokazatelja javnosti se nudi pojednostavljena slika koja ne odražava složenost šumskih ekosustava.
Hrvatske šume upozoravaju na selektivno tumačenje podataka
Hrvatske šume d.o.o. u više su navrata demantirale navode Zelenog odreda i gospođe Vesne Grgić, za koje smatraju da se temelje na miješanju različitih metodologija, selektivnom izdvajanju podataka i, prema njihovu mišljenju, nestručnom tumačenju stručnih dokumenata.
Takav pristup, smatramo, ne pridonosi objektivnom informiranju javnosti, nego otvara prostor za pogrešne zaključke i neutemeljene optužbe na račun gospodarenja hrvatskim šumama.
Posebno zabrinjava korištenje stručnih podataka bez nužnog objašnjenja njihova značenja i metodoloških ograničenja. Takvim se pristupom čitateljima otežava donošenje zaključaka na temelju potpunih informacija.
